Specijalna Promocija 3 15. rujna
Baner
Home Zagreb O Zagrebu 15. rujna
15. rujna PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 2
LošeOdlično 
Autor zagreb   
Nedjelja, 22 Srpanj 2012 20:06

Nije da se nismo voljeli, on i ja.
Ja sam kao stari pijanac često bez cilja koračala njemu uz bok, a on je, onako habsburški, kao dama, mene neprimjetno držao pod ruku i uobraženo bi samo nekada malo nagnuo šešir pozdravljajući gospodu. On je uvijek previše šutio, a ja sam previše osjećala, pa bi oni koji malo znaju rekli kako smo bili ćudljiv par. Oženili smo se u jednu jesen, toplu, još razdraganu od sunca i on je na vječanju bio sav pozlaćen, a ja sam bila samo previše melankolična. Nije to njemu bila neka posebna jesen, on je bio navikao na takve, bila je samo još jedna u nizu takvih i ja sam već tada znala da ćemo se nas dvoje svake iduće jeseni ženiti opet i da ćemo se svake iduće jeseni ponovno voljeti. Jesen će nas vraćati jedno drugome, bez obzira kuda odemo, jer nas dvoje ćemo uvijek u rujnu pisati jedno drugom ljubavna pisma napisana na lišću. Oh, mi ćemo napisati tisuće ljubavnih pisama, on će ih imati sve, a ja ih se neću čak niti truditi sve sakupiti.

Mi smo se vjenčali u jednom rujnu, a on mi je umjesto zlatnog prstena dao pozlaćenog sebe. Ja sam njemu umjesto pozlaćene sebe, dala sebe. On je gospodin u zlatnim godinama i mirisao je uvijek na pečene kestene kada bi se nalazili, mirisao je već pomalo na starost i nekada je, poslije kiše, mirisao na daljinu. On je imao toliko sjećanja, a ja sam se počela sjećati tek kada sam upoznala njega. I ja sam se sjećala njegovih sjećanja, njegovih priča što mirišu na prašinu i barok, one neke haljine kakve je moja baka ili njezina baka imala u ormaru i koje se čuvaju za balove i posebne prilike. Koje s vremenom pojedu moljci i godine. Ja sam zaprosila njega, i ja nikada nisam rekla ne, a on nikada nije rekao da. Ali nije da se nismo voljeli, on i ja. Vodili smo ljubav po parkovima, mazili se nježno na trgu kralja Tomislava koji nas je gledao voajerski ali namršteno, kao da se nije slagao s tim što radimo. Ali nas dvoje smo bili dvoje blesavih ljubavnika koji su ionako slijepi za tuđe poglede. Sastajali smo se na Strossu i tamo smo se dugo ljubili, on mi je pričao o pjesmama koje su mu pjevali drugi i znala sam da nisam jedina koja ga volim i da nisam jedina koju će on voljeti. Ali, nije da se nismo voljeli.

Ponekad smo bili posvađani, onako šutke, ljutiti oboje u svojoj nijemosti i tada bi se ignorirali, ja sam bijesno ispijala bocu vina kraj njega, a on je fućkao uz vjetar i fijukao ponekad ljutito, tako da mi je zapetljavao kosu i gužvao kaput. Sjedili bismo tako dugo, kao dvoje školaraca i bilo je jasno, kao što je jasna granica Save i nasipa, da će on poslije mene lako voljeti neke druge, ja mu vjerojatno neću niti nedostajati. Izvjesnost njegove neosvojivosti prštala je oduvijek na sve strane, on se uvijek jednako neporaženo nastavljao smijati dok su ga pokušali uloviti u trenutku blicevi znatiželjnih japanskih turista. Ja ga nikad i nisam pokušala zarobiti u objektivu, njegovo je lice bilo preveliko da bi stalo u jednu fotografiju, a filmovi o njemu su ništa drugo nego priče koje su mu nedorasle, koje su nedovoljne. Rezigniran na sve barbare, divljake, cinike, što ne razumiju ništa, koji su mene nervirali, on se sa njima nikad nije borio, a ostao je ratnik.

Ma, on je jedna hirovita gospođa koja je voljela balet i kazalište i koja se nije libila pokazati svoje bogatstvo naslijeđeno već generacijama, ali koja je pak sve rjeđe izgovarala riječi sa onim prizvukom njemačkog "r" i sve je više tonula u suzdržanost. Mogu je nositi sa sobom bilo kuda da odu, ali je nikada neće moći imati. On je jedna gospođa koja je u mladim danima vjerojatno lomila puno srca i promijenila renesansne ljubavnike, koja se družila sa umjetnicima koji su joj nakinđureno tepali i često bila viđena u društvu kako pije kavu sa manirima na Lotrščaku.
A ja sam za nju, simpatični dotepenac, smiješna maskota koja joj je draga dok tako opčinjeno zuri u njene oči preko zidina Gornjeg grada i nimalo se ne razlikuje od onih dvorjana koji su joj lijepili epitete uz ime i nadali se kako su baš oni tako posebni da je osvoje, da je posjeduju, da konačno budu njeni. Ona je brat kraljevima, ona je kraljica okrunjena zidinama a ja sam njena blesava dvorska luda. Pa ipak, nije da se nismo voljeli.

Ponekad bih otišla od njega bez riječi i kad bih se vratila, čekao me nepromijenjen, jednako pružajući ruke u znak dobrodošlice i bez imalo gorčine i zamjeranja. Uvijek me dočekivao, ali nikada me nije čekao. Meni su godine nosile iskustvo i starost, razočaranja ili odnosile vrijeme, a njemu su donosile samo još šarma i on ih je znao nositi kao kolajnu. Smijali smo se skupa na svaki moj položeni ispit i slavili skupa, tamo ispred Zdenca života ali kada ga ne bih položila, ostajao bi isti. Ne bi čak rekao ni "Ajde, mala, bit će bolje".
On je gospodin a ja smiješna studentica sa podočnjacima, okupana neonskim svjetlom lampe i umorena debelim knjigama.

Nalik tome kao kad se zna da se bliži kraj, nalik tome kao što se zna da su neke pobjede prekratke da bi trajale i da su neki ratovi već unaprijed izgubljeni, kao što se zna da je brak gotov kad se stavi potpis na papir za razvod, znamo i mi oboje da ću jednom otići. Nikad ga neću ostaviti, ali jednom ću otići od njega. Možda ću mu naći braću negdje drugdje, možda će neki zaista ličiti na njega, ali on na to isto nikada neće reći ništa. On će samo zabljesnuti Savom i ja ću progutati pljuvačku i gorak zalogaj kada prođem rotor i ostavim iza sebe i zadnje naplatne kućice.

I jednom, kad se opet sretnemo, kada se vratim ili možda budem u prolazu samo, on će opet, onako nevino šarmerski kao bečki dječak, pružiti ruku i kroz osmijeh reći: "Drago mi je, Zagreb."
A ja ću reći: "Znam, gospodine, pa nije da se nismo voljeli."

 

http://www.webstilus.net/content/view/28007/144/

 

 

You have no rights to post comments

Zagrepčani / Portal za umjetnike / Knjige za djecu / Demokratska stranka žena / 100% besplatni oglasnik / Portal za pisce i umjetnike / AFA alge - Klamatska alga / Biblija - Sve o Bibliji - Biblijske priče / Portal za knjižničare i knjigoljupce / Portal za sve i svakoga
Joomla templates by a4joomla